U malom parku na Tašmajdanu u Beogradu posađene su sadnice drveća za svako dijete i zaštitara Dragana Vlahovića, koji su ubijeni u Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar‘ prije točno godinu dana, piše Blic. Na pločama u obliku srca nalaze se imena devetero učenika, a kraj drveta posađenog za Dragana Vlahovića nalazi se i potresna poruka njegove kolegice koju prenosimo u cijelosti.
‘Dragane, Lale moj, kad sam te upoznala 1. rujna 2013., prvi radni dan u školi, nisam ni slutila da ćeš mi postati najbolji prijatelj, brat... A jesi. Nisam slutila ni da ćeš vrlo brzo osvojiti srca djece, da ćeš znati ime svakog djeteta svih generacija, da ćeš postati najomiljeniji čuvar. Da ćeš nas sve zaposlene prihvatiti takve kakvi jesmo i da ćeš nas svakoga dana dočekati s osmijehom. Nisam slutila da će tvoje postojanje biti najdragocjenije, a tvoj topli pogled potvrđivati svakoga dana da si jedinstven gospodin velikog srca, plemenite duše, vedrog duha... Da će djeca ‘Ribnikara‘ zbog tvog postojanja školu nazivati drugom kućom, a tebe obitelji. Okupljali smo se oko tebe jer su nas tvoj profesionalizam i dostojanstvo, vedrina, tvoj osmijeh, tvoj vedar duh, tvoja ljubav prema djeci... privlačili kao magnet. Lale moj... Molim te oprosti mi, nisam i ne bih izdržala da umjesto izgovorenog ‘dobro jutro‘, dobrodošlice uz osmijeh i čašice razgovora za početak radnog dana gledam u prazno mjesto i praznih devet mjesta u školskim klupama. Hvala na svemu, pamtit ću te do kraja ovozemaljskog života‘, piše u poruci.
Potresne scene ispred škole
Inače, danas je točno godina dana od masakra u Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar‘ u Beogradu.
Nebrojeni ljudi ostavljaju cvijeće i svijeće na posebnom platou ispred škole, gdje su postavljene fotografije i imena ubijene djece i zaštitara Osnovne škole ‘Vladislav Ribnikar‘.
Novinari Blica javljaju da su se roditelji ubijenih učenika po dolasku zagrlili.
U 8:41 sati ispred škole su se oglasile sirene koje su trajale minutu.
I svi TV programi u Srbiji prekinuti su na jednu minutu u 8:41, a televizije su prikazivale crni ekran i poruku: ‘3. i 4. maj. Sjećamo se.‘
U Tašmajdanskom parku, mjestu gdje su ubijena djeca odrastala i koje im je bilo omiljeno mjesto za igru, postavljen je video zid na kojem se prikazuju fotografije žrtava.
Priče o gubitku, ljubavi i nadi...
Svih devet žrtava masakra u Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar‘, kao i zaštitar velikog srca, bili su jedinstveni na svoj način. Gimnastičarka Bojana, hiphoperica Ana, slikarica Mara, buduća kardiologinja Adrijana, odbojkašica Ema, balerina Katarina, buduća modna kreatorica Angelina, pijanist Andrija, fizičarka Sofija i vatreni navijač beogradskog kluba Partizan, Dragan. Svatko od njih imao je velike snove, vjerovao da će sutra biti bolje od jučer. Čvrsto su vjerovali da će uspjeti u svojim misijama. Tog 3. svibnja krenuli su u školu uzbuđeni zbog snimanja za školski almanah, a roditelji su ih ispratili ni ne sluteći da će taj poljubac ili zagrljaj biti posljednji. Od tada ostaju živjeti s boli i sjećanjima na svoje najmilije.
I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić položio je jutros cvijeće u Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar‘, na godišnjicu ubojstva devet učenika i zaštitara ove škole, te poručio da je ‘prošla godina od nezapamćene tragedije koja je ostavila neizbrisiv ožiljak na duši cijele zemlje, ali nisu prošli bol, nevjerica i neizmjerna tuga‘.